Napisao Alfred Freddy Krupa
Prisjećanje na život slikara. sportaša i izumitelja Alfreda Krupu u susret 100. godina njegova rođenja (1915.-2015.)
KRUPA, Alfred, slikar, izumitelj i sportski radnik (Alfred Joseph Kruppa, Mikołów/Nikolai,Preußisch-Schlesien 22. VII. 1915 Karlovac, 16. X. 1989).
Polietničkog/polinacionalnog porijekla. Prema dokumentima pripadnik Augsburgške evangelističke crkve koji je za sebe uvijek govorio da je prije svega humanista. Odrastao bez oba roditelja (o ocu se malo zna, osim da je također bio slikar /iz linije pokrštenih židova/ i da je nestao u nekom "ustanku u Galiciji" oko 1919., a majka je umrla 1921.godine u dobi od 25 godina), sa dva brata (Gerhard i Engelbert) i sestrom (Hildegard Marie) na skrbi svoje bake Therese Podkowa.
Završio gimnaziju u Katowicama 1932. preskačući razrede i diplomirao na ALU u Krakovu 1937. (J. Mehoffer). Za okupacije Poljske iz zarobljeničkoga logora mobiliziran u njemačku vojsku, iz koje je 1943. prešao partizanima kraj Donjega Lapca; jedan od 13 "temeljnih" umjetnika - pripadnika likovne umjetnosti Hrvatskog antifašističkog pokreta - 1944. sudjelovao na izložbi umjetnika partizana u Topuskom ("Trinestorica slikara i kipara: Detoni, Radauš,Šimaga,Rukljač,Prica, Mraz,Ćaće,Čermak,Krupa,Murtić,Agbaba,Rajković i Čerić-izložili su preko 270 radova"/Bratulić/).
On (prisilni radnik broj 69406 u Leuna Werke-Merseburg) i njegova sestra Hildegard Marie (koja je nakon dvije godine mučenja u ženskom koncentracionom logoru Ravensbruck , živa bačena u peć krematorija koncentracionog logora Auschwitz-Birkenau 1.2.1944.mjesec dana ranije navršivši 25 godina) registrirane su žrtve nacističkog progona u arhivima ITS - Bad Arolsen, Njemačka (dokument Ref.no T/D -2 271 761).
Alfred Krupa prvi je likovni umjetnik koji je održao samostalnu izložbu u oslobođenom Zagrebu (Salon Ullrich, 1945.), a već sljedeće godine priređuje prvu samostalnu izložbu u Karlovcu u kući Dobry (preko puta Hrvatskog doma). Te 1946. godine prvi je od autora nastanjenih u Karlovcu nakon 1945.godine koji je poklonio svoj rad ("Na brodu"-Sušak) novoosnovanoj Galeriji slika Grada Karlovca (to je ujedno bila i druga poklonjena slika toj ustanovi).
Dvije godine kasnije izlaže čak dva puta samostalno u Karlovcu (Zgrada zemaljske banke za Hrvatsku, Dom kulture)
Od 1945. likovni pedagog na Krku (Gimnazija Vrbnik), a od 1946. do umirovljenja 1971. u Karlovcu (Gimnazija Karlovac, Učiteljska škola i dr).
Jedan je od prvih suradnika Karlovačkog tjednika.
Akvareli mu se odlikuju lirskim ugođajem, prozirnošću i naglašenim obrisima, na hrapavom papiru točkastom strukturom, a oni kombinirani s tušem podsjećaju na vitraj. Zapaženi su i njegovi portreti u ulju (Autoportret, 1952; Dvostruki autoportret, 1954; Svoje noge, 1959; Moj sin, 1967; Autoportret, 1971; Autoportret s mačkom, 1973, GMK; Moj unuk, 1975).
Slikao je također primorske krajolike i vedute, seoske motive (Četiri kumice) i životinje (Moj pas, 1983).
Smatrao je da koncept "neproblemskog akvarela" postoji samo u glavama likovnih teoretičara, a ne u slikarskoj tj.umjetničkoj stvarnosti.
Eksperimentirajući slikarskim tehnikama, doveo je plenerističko slikarstvo na morsko dno i izradio ciklus slika pod morem izlagan 1951. O tome je tada naširoko pisao "Vjesnik".
U isto vrijeme javno istupa kritizirajući društveni i materijalni položaj umjetnika ("O nekim problemima umjetnika", 1953., Karlovački tjednik).
1972.godine ostao je zapamčen nikada rasvijetljeni slučaj "likvidacije autoportreta" kada je nepoznata osoba s druge strane ulice (tada JNA 8, danas Domobranska 8) prostijelila čelo tek završenog autoportreta umjetnika. S utvrđene točke ispaljivanja metka portret se čini kao osoba koja stoji sa ručnikom okom vrata, a ne kao slika.
Crtao (tuš, ugljen, kreda, sepija, olovka, flomaster) partizanske prizore , javne radove ), ciklus s tržnice (1964), portrete, krajolike, interijere, figuralne kompozicije, sažeto i neposredno, rjeđe detaljizirajući. Ciklusom u struganom tušu Pauci 1961 (Motiv s Korane, Paučina) približio se apstrakciji. Izlagao samostalno u Zagrebu, Ozlju, Dugoj Resi, Puli, te skupno na izložbama ULUH/HDLU (od 1948), Likum (od 1951), Izložba portreta (Tuzla 1967, 1971, 1975), Karlovački slikari (Karlovac 1970), Umjetnici Hrvatske Njegošu (Zagreb 1973), Likovna umjetnost u NOB-i Hrvatske (Zagreb 1974), Zagrebački salon (1974), Karlovačka likovna jesen (197780, 198283, 1987), Karlovačko slikarstvo od 1900. do danas (Karlovac 1978), Pejzaž kao zavičajnost (Zagreb 1980), Pokupski slikari (Karlovac 1982), Od Karasa do danas (Karlovac 1984), Karlovački umjetnici 19451985 (Karlovac 1985).
1962. god. Izlaže na Grand Prix Monte Carlo gdje dobiva posebno priznanje grupe naprednih grafičara.
Suosnivač je Biennala akvarela Jugoslavije u Karlovcu 1979, kolonije akvarelista Slavino proljeće u Ozlju 1981. i Likovne radionice na otvorenom u Karlovcu 1984. te sudionik likovnih kolonija u Sisku (1973), Primoštenu (197988), Novoj Gradiški (1980) i Karlovcu (1980, 198486).
Smatrao je da koncept "neproblemskog akvarela" postoji samo u glavama likovnih teoretičara, a ne u slikarskoj tj.umjetničkoj stvarnosti.
Posmrtno su mu priređene izložbe u Karlovcu (1990, 1997, 2006), Zagrebu (1996 -"Chopin hrvatskog slikarstva", 2008. s unukom A. F. Krupom) i Splitu (Festival akvarela Hrvatske 1997) te djela izlagana na skupnim izložbama (Umjetnost hrvatskog antifašističkog otpora, Zagreb 1994; Iz fundusa galerijske zbirke Gradskog muzeja Sisak, 1999).
Bio zastupljen značajnim brojem radova i u Zbirci Bauer u Vukovaru koja je pretrpila velike gubitke tijekom agresije na taj grad.
Bavio se borilačkim vještinama i strjeljaštvom te odgojio naraštaje karlovačkih boksača (prijeratni amaterski prvak Poljske u perolakoj kategoriji, ovdje je trenirao boksače "Udarnika","Slobode","Radnika" i "Karlovca"). 1948.- "Posebnu pažnju privukao je susret Alfreda Krupe sa Milovojem Bulatom ,prvakom Jugoslavije (1946.,1949.i 1952.). U to vrijeme karlovačke boksače u Fiskulturnom domu već je vježbao A.Krupa koji je kao boksać amater sa uspjehom nastupao u Poljskoj." (Zdravko Švegar, Karlovac Grad Sporta, str.180.)
Zapamćen je i kao učitelj mačevanja za potrebe glumaca Gradskog kazališta Zorin dom.
Istaknuo se i kao izumitelj mnogih izuma koje na žalost nikada nije uspio patentirati radi potpunog nerazumijevanja tadašnjih vlasti (čamac za promatranje pod vodom 1957., kofer sa kotačićima 1954. (Bernard Sadow, tada vlasnik američke kompanije U.S. Luggage (danas dio Briggs & Riley Travelware) 1972.godine je patentirao kofer sa kotačićima), idr.).
Sjećaju ga se kako je hodao Koranom na svojim "skijama za hodanje po vodi".
Preostala dokumentacija pokazuje njegove pokušaje da patentira svoje izume prvo kod vlasti u Beogradu, a potom i putem Veleposlanstva Velike Britanije. Umjetnikov sin Mladen Krupa dipl.ing. i sam izumitelj (Bunker Kruppa-M91, jedan od rijetkih primjera izvorne obrambene ratne tehnike korištene u Domovinskom ratu, danas pod zaštitom Ministarstva kulture i Ministarstva turizma RH), razradio je i zaštitio copyrightom nasloženiji očev prijedlog iz ranih 1950.-tih - do danas nigdje realizirani sustav za zaštitu brodova od potonuća.
God. 2005. Hrvatsko filatelističko društvo Karlovac posvetilo mu je poštanski žig i omotnicu.