Priča o zaboravljenom Josipu Kuletinu

Napisao Ivica Sečen
Fotografije Josip Pavlić i Jasna Blašković Adamec

Glas prošlosti ovog grada nije samo garnizonska trublja što svira povečerja, nije samo bat vojaka i junaka što u koloni odlaze na bojiošnicu i vojevanje, već se odavde čuo i glas političara, i melodija svirača, i riječ mudraca, i istina purgera, i prosvjed borca za pravdu – učitelja, šegrta, književnika, skladatelja, majstora, znanstvenika – pučanina ili grofa. Neki od tih glasova utihnuli su unutar bedema ovog grada, a neki su odjeknuli i u Hrvatskoj, pa i u Europi. Svaki od njih ostavio je plamičak koji novim naraštajima treba biti pomoć u nalaženju puta, korijen na kojem treba niknuti mladica.

 Jedan od tih plamičaka je i Josip Kuletin. Ime mu nije zabilježeno ni u jednom tekstu o glazbenom životu Karlovca zbog nekoliko "prozaičnih" razloga: djelovao je u Karlovcu u doba NDH, bio je vojni kapelnik u "neprijateljskoj" vojsci, bio je Hrvat i volio Hrvatsku. Zar to nije dovoljno, kao tisućama drugih, da im rodbina i prijatelji sami pale dokumente koji bi ih mogli "kompromitirati". No vratimo se pravom razlogu zbog kojeg to ime i na Ka fotki treba osvijetliti građanstvu.

Živeći u Karlovcu od 1942., vodeći "posadnu glasbu", napisao je ovdje dječju operetu "Kanarinac je krivac" koja je prvi puta izvedena na Uskršnji ponedjeljak, 2. travnja 1945. u Hrvatskom domu. Iz grada je krenuo u neizvjesnost, početkom svibnja, s povlačenjem vojske (jer su  partizani bili pred vratima grada), do Jastrebarskog, gdje se predao "oslobodiocima". Glazbenik je, dragovoljno im se predao, dobiva čak i posao voditelja  glazbe 34. divizije JA u Zagrebu. Ali 6. lipnja, na hitan poziv, javlja se u vojni ured radi "popunjenja nekih formulara". Nikad se nije vratio kući. Ime mu nije nađeno ni u jednoj popisnoj listi zatvorenih, osuđenih, strijeljanih – nestao je kao da nikad postojao nije. Nažalost: ni prvi, ni jedini, ni posljednji.

Rješenjem "U ime naroda" iz 1953. godine " ... Kotarski sud u Karlovcu, po predsjedniku Špoljarić Eugenu, kao sucu pojedincu, u vanparničkom predmetu ... riješio je:

            Josip Kuletin ... proglašuje se za umrlog. Kao dan smrti ustanovljuje se 31. prosinac 1945. godine."

            Na sudu su se, uz pokojnikovu suprugu, pojavili kao svjedoci Ivan Horački i Stanko Poljančić koji su služili s nestalim u Vojnoj glazbi 34. divizije JA.

Josip Kuletin rođen je u Sinju, Velikoj župi Cetina, 1905. (kako je sam izjavio u sačuvanom intervjuu), odnosno  - ako je vjerovati podacima u "Osobnoj knjižici pripadnika oružanih snaga" – 3- siječnja 1906.To razmimoilaženje razumljivo je za vrijeme u kojem je Josip rođen. Mušku djecu rorođenu na samom kraju kalendarske godine upisivali su u novoj godini kako bi kasnije bili pozvani u vojsku. Rođeni Sinjanin, jednu svoju koračnicu posvećuje i alkarima od kojih 15. veljače 1939.  dobiva i zahvalu. Inače, već sa osam godina svira bubanj u mjesnoj glazbi, a kasnije i trombu – ES. Note je naučio kod profesora Krste Odaka. Nakon završene gimnazije  odlazi u Zagreb gdje 1926. upisuje Muzičku akademiju kod profesora Franje Dugana (odjel za kompoziciju). Glavni instrumenti su mu glasovir i trombon. Honorarno radi kao zborovođa društva "Rodoljub". Godine 1928. ženi se gospođicom Mirom Lenicki, rođenom 1909. u Požegi. Kad je morao nastupiti vojničku dužnost, na nagovor skladatelja i dirigenta Ivana Muhvića – koji inače djeluje u Zagrebu kao vojni kapelnik -  odlazi u vojničku glazbu, što mu omogućava daljnje polaženje glazbenih nauka.

U Zagrebu živi do 1937. Nakon položenog kapelničkog ispita obitelj odlazi u Knin. Tu ostaje dvije godine. U to vrijeme (1938. - 1939.) uvježbavao je glazbu u Siveriću, a prema tvrdnji kasnijeg kapelnika Gradske glazbe Sinja, Josipa Župića, maestro je zakratko radio i s njihovim orkestrom. Svirajući hrvatsku himnu na jednoj priredbi, za kaznu je premješten u Štip, gdje dočekuje raspad Kraljevine Jugoslavije. Kako sam kaže u intervjuu od 19.03.1945. "Punih 29 dana probijao sam se do Zagreba i tu sam pun sreće proživio prve dane učvršćivanja  i izgradnje naše drage Nezavisne Države Hrvatske". Premješten je u Varaždin u kojem je 10. lipnja 1941. položio prisegu novoj državi. Te iste godine s " Legionarskom glasbom" putuje na ruski front. Oboljeva i za Novu godinu 1942. vraća se u domovinu. Na bojišnici ga mijenja poručnik Mataić, vojni kapelnik iz Karlovca, i to je vjerojatno razlog da je obitelj doselila u ovaj naš grad. Već ujesen, s nadnevkom 9. studenog 1942. završava operetu u tri čina "Sjene prošlosti", koja mu nije izvedena, premda se već i u Varaždinu uvježbavala prije odlaska na ratište. Libreto je napisao Rudolf Kutnjak.

 Što je do tog vremena tiskano od njegovih skladbi?

Ujesen 1934. iz tiska mu izlazi prva koračnica "Kroz splitske kale" – koju i danas svira Karlovački puhaći orkestar (bez da je na partituri navedeno ime autora). Zatim slijedi jedna kantata, pa "Posmrtna koraćčnica" – posvećena uspomeni na oca, "Dalmatinska rapsodija", "Serenada" za veliki orkestar, zborna pjesma "Brodar", ciklus dalmatinskih karišika, koračnica sinjskih alkara – i još nekoliko koračnica. Godine 1941. skladao je "Legionarsku koračnicu" – koja se točno godinu dana izvodila svaku večer na završetku programa Državne krugovalne postaje Zagreb. Zanimljivost je ove koračnice što su u njoj – prema riječima autora – spojena tri hrvatska vojnička motiva , koja se u instrumentaciji isprepliću dajući posebne glazbene efekte. 14. veljače 1943. u listu "Hrvatski krugoval" na zadnjoj strani  tiskana je koračnica za muški zbor "Hrvatski sam legionar". Napisao je i skladbu "U kolo" i "Elegijsku pjesmu" za ženski zbor i orkestar. Od svega napisanog (žalosna je činjenica) obitelji je jedino ostala u rukopisu opereta "Sjene prošlosti" i tiskani "Spalato – Marsch" von Josip Kuletin (Copyright 1955 by Johann Kliment, Wien – Leipzig).

Ono čime je Josip Kuletin posebno zaslužio ući u povijest Karlovca je dječja opereta "Kanarinac je krivac" – s podnaslovom "Kad naučnici snivaju". Inicijalima potpisani novinarski kritičar (Kd) u prikazu objavljenom u listu Pokupje br. 46 na 7. stranici kaže: "Kanarinac je krivac – imala bi biti vesela opereta, međutim je sam autor pogriešno kvalificirao svoje djelo. To djelo je dječja priča sa glasbom. Ako to djelo ovako prosuđujemo, onda možemo mirne duše uztvrditi, da je ta Kuletinova priča jedna od najboljih glasbenih dječjih prikaza."

Razgovor s (danas pokojnima) Verom i Hrvojem Hauptfeldom samo je potvrdio ono što je novinar F.D. (Franjo Deak?) u broju 45. Pokupja napisao: "Već nekoliko tjedana vrše se marljivo pokusi za ovu operetu, pa su neki napjevi postali u gradu popularni već i prije praizvedbe. Sve su glasbene točke nove operete neobično melodiozne, pa svi oni, koji sudjeluju u pokusima, rade s najvećim užitkom i veseljem." Tu je – prema priči sugovornika – najviše aplauza dobivao, zbog melodične i vesele arije, mali dimljičar (Perica) čija se pjesmica zviždala u gradu još prije prvog javnog nastupa.. Tumačio ga je, pjevao, Marijan Haraminčić. Novinar govori da je " ... izvedba bila svečana i na visini. Sa svojim superdiletantima ipak je mogao uvjeriti karlovačku publiku da mu je djelo dobro, zrelo i vriedno." Glavne ženske uloge Ive i Mare pjevale su Jasna Adamec-Blašković i Ita Saks – za koje sam autor kaže da su "... svakako izraziti glasbeni i plesni talenti." Nastupali su (neka imena rekli su mi supružnici Hauptfeld): Slavica Vlašić, Jasna Adamec-Blašković, Ida Saks, Danica Zupanc, Ljubica Vicina, Marijam Haraminčić, Nikica Mravunac, Danilo Butković, Ivan Vicina, Slavko Manestar, Borislav Kučinić, Franjo Pogačić; patuljci: Zagorka-Goga Težak, M. Lacković, Iv. Vuković, J. Randić, Dražen Rubes, Ivica Kokot, Zdenka Kuletin, Slavica Gračan; mornari: Slavo Kostelac, Vladimir Ilić, Ivan Mutak, Zvonko Šestak, Darko Lapanja, Emil Adešić-Braco, Ivica Žibrat, J. Kovačević, A. Rukavina, St. Lukić, Branko Sorko-Kinfa, Slavko Butala, Dražen Pipan, Aleksandar-Aco Marković, Jaša Marković, R. Mocnaj; vile: Ljubica Marković, Dragica Žalac, A. Stipetić, M. Brnardić, Nada Mrđenović, Vera Mutak-Hauptfeld, Slavica Kokot, Iva Huziak, O. Dormihalj, Đ. Knapić, A. Tomac, Đ. Car. 

Audijencija za izvođače održana je u crkvi Presv. Trojstva jer je organizacioni teret preuzela "Katolička akcija" uz pomoć vježbaonice Učiteljske škole na kojoj je predavao i o. Leon Lovrenčić, neumorni i nezamjenjivi pomagač J. Kuletina. Probe su održavane u prostorijama vojne glazbe – niskoj prizemnici s ulazom iz Ulice Josipa Kraša, poslije Domovinskog rata bila je tu "Ka moda", danas prazan prostor. U njemu je, još iza II. svjetskog rata vježbao vojni orkestar.

Zbog velikog broja izvođača u opereti – ukupno 49 – za uloge 10 slastičara uzeta su djeca iz Dječjeg doma Ministarstva skrbi na Udbinji.

Riječi za operetu, kao i za sva svoja djela, napisao je sam, predstavu je režirao te dirigirao Posadnom glasbom  od 20 glazbenika. Jedino je scenu "postavio" – postavila D. Breitenberger.

Kako  je i u najavi operete napisano, praizvedba je bila u Hrvatskom domu na Uskršnji ponedjeljak 2. travnja 1945. u 6 sati poslije podne. "Radi velikog zanimanja građanstva bit će posjet na praizvedbi jedino uz pozivnice. Izvedba operete ponavlja se za mladež  i djecu 3. travnja u 6,30 poslije podne, te 8. travnja u 7 sati poslije podne. Pretprodaja ulaznica 400 – 600 Kn. Obavlja se u knjižari Rezika ...".

Ovdje je, zbog  Josipa Kuletina i drugih poznatih Karlovčana onog vremena, potrebna digresija.

Na Cvjetnu nedjelju, iste te završne ratne 1945. godine, održan je u crkvi Presv. Trojstva koncert duhovne glazbe. Bez obzira što već spomenuti novinar – Kd – napominje da koncert tematski nije primjeren danu kada je izvođen – zahvalan je karlovačkoj glazbenoj sredini da i na tom polju dade svoj udio. Prvo se izvodila Misa u C-duru časne sestre S. L. Kozinović, pisane za ženski troglas. "Poznavajući znanje i spremu sestre Kozinović, mogla je napisati snažnije djelo, ali ova C-dur misa posvećena je onima, koji traže ili potrebuju jednostavnu, harmoničku glasbu bez polifonijskih linija, a bez polifonijskih linija opet nema Mise. Josip Kuletin mučio se je, da svojom orkestracijom dade više boja i izražaja ovom djelu. To mu je i uspjelo. Mlade pjevačice dobro je uvježbala gđa prof. Lela Bledšnajder ... violi-solo J. Odhazel ... Na ovoj crkvenoj izvedbi nastupio je poznati karlovački amaterski pjevač g. Ivan Hauptfeld koji je svojim liepim i zvonkim bas – baritonom otpjevao ... skladbe, koje je pjevao, instrumentirao je opet neumorni g. J. Kuletin."

            Jesu li najavljene predstave za  mladež i djecu održane, nisam našao podatak. Ionako je Karlovac, samo mjesec dana kasnije "oslobođen".       

Na kraju je sigurno samo jedno:  natporučnik Josip Kuletin, kapelnik Posadne glasbe u Karlovcu, ubijen iz "nepoznatog" razloga, kome se ne zna vrijeme smrti kao ni posljednje počivalište, zaslužio mjesto u glazbenoj povijesti ovog grada. Neka mu objava imena i na ovom portalu (kao što je to bilo i u "Svjetlu") bude grobna humka i križ istovremeno.

Tekst je prvi puta objavljen u časopisu "Svjetlo" br. 3/1999. str. 127.

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.