Priča o pjesmama skladanih i pjevanih tijekom Domovinskog rata na karlovačkom ratištu - napisao Ivica Sečen
U povijesti, kao i u sjećanju svakog od nas, ostaje zapisan događaj koji se dogodio prvi puta, u kojem je trajno ubilježeno ime čovjeka značajnog po radnji dotada neizvedenoj. Volimo reći: prva ljubav, prva pobjeda, prvo izvođenje, prvi .... da ne nabrajamo dalje. Tako će i ova kratka storija biti podsjećanje na Prvi festival domoljubnih pjesama, koji je održan u Jastrebarskom, u svibnju 1995.
U svim trenucima ljudskog života glazba, pjesma. Pratilac je zbivanja: rodilo se dijete – pjesma, svadba – pjesma još bučnija, vedrija, sprovod – pjesma izražava tugu. Tako i u ratu, tom najtragičnijem segmentu života pojedinca i naroda, pjesma je odražavala nadu, budila vjeru u pobjedu, osvježavala posrnuli duh skupine. I riječju i glazbom isticala se pripadnost narodu, izražavala molba Svevišnjem, govorilo o ljubavi, od zaborava se čuvala imena poginulih, pjesma je "... u noćima dugim i tamnim ..." bila svjetlo na kraju tunela.
O tim našim pjesmama, sa prve crte karlovačke bojišnice, želim vam reći riječ, želim ostaviti još jedan trag u vremenu, u kojem spominjanje rata i ljudi u njemu već pobuđuje negativnu reakciju.
Puno je prekrasnih tekstova i melodija stvoreno u postrojbama Hrvatske vojske. Puštale se na lokalnim radiopostajama, ponekad u televizijskim emisijama snimljenim na ratištima, pjevali ih renomirani pjevači i obični anonimci. Rijetko ćete ih čuti danas, čak i u dane sjećanja na pobjede. Slučajno, ili namjerno (recimo zbog koalicijskog partnera u Vladi) nije "dobro" previše pričati (a naročito ne i pjevati) o ratu. Zastranio sam. Vraćam se na priču.
Jesen je, kraj listopada. U zapovjedništvu 110. brigade radi se i na vizualnom identitetu. Prijedlog amblema, kojeg je izradio Dubravko Halovanić, prihvaćen je s aklamacijom. Pravi vojnički znak. Traži se da brigada ima i svoju pjesmu. Tekst pjesme nastao je u noći 28./29.10. Svi imaju pravo komentara, dolazi do sitnih promjena. Već sutradan Tomica uz gitaru počinje razmišljati o glazbi. Ide mu. Po hodniku zapovjedništva, na prvom katu zgrade u Domobranskoj, već pjevuše melodiju nove skladbe u stvaranju, ulazi pjesma u uho. Slijedećeg mjeseca, 11.studenog drugi Tomica (Hauptfeld) stvara prvi notni zapis. Pjesma "Stodeseta brani svoj rodni grad" je stvorena. Nazivamo je i himnom. Autori su joj: riječi Ivica Sečen, glazba Tomica Jambrošić. Jedno snimanje, drugo, treće. Zadnji aranžman napisao je Ratko Pogačić. Sviraju: Jurica Grosinger, Ratko Pogačić i Vlado Kolarić, a pjevaju: N. Stanišić – Nepce, Tomica Jambrošić i Zdravko Vidak. Tako danas postoje četiri snimljene verzije ove pjesme.
Uzbune, uzbune ... i opet uzbune. Radio je emitirao nove domoljubne pjesme. Trebalo je ljudima u skloništima pružiti nadu u život, pojačati vjeru u pobjedu, uvjeriti ih da nisu napušteni i nebranjeni. Pjesma je bila lijek protiv kanonada. "Stop the War in Croatia" vrtila se našim radiostanicama. Ni u našim postrojbama pjesma nije zamrla. Pjevale se stare i stvarale nove pjesme.
Uz sve svakodnevne tragedije život je išao dalje.
Kada se radi o stvaranju "umjetničkog" djela teško je odrediti točan datum nastanka. Zato će se i u ovom tekstu pojaviti nenamjerne informacije o vremenu nastanka neke
Evo popisa pjesama o kojima imam podatke.
"Himna karlovačkih tenkista"
- tekst: Stjepan Sabljarić, datirano listopad 1991., glazba Josip Vušir, prva izvedba sastav "Plava noć", drugu izvedbu KUD Rečica i vokalni solista Ivica Rukavina – Kiki,, snimljena u studiju Radio Karlovca u studenom 1992, ton majstor Ivica Sertić
"Himna 137. brigade"
- tekst i glazba: Stjepan Sabljarić, aranžman Josip Vušir, vokal Antun Cindrić – Cida, svira sastav "Plava noć", snimljeno u "Oktava digital" studiju u Zagrebu, u prosincu 1993., ton majstor Jurica Grosinger, pjesma je inače prvi puta izvedena u veljači 1992.
"Domobranska"
- tekst i glazba: Josip Vušir, pjeva je "Karlovački vokalni oktet" uz pratnju Tamburaškog orkestra KUD-a Rečica, snimljena u "Oktava digital" studiju Jurice Grosingera
"Pjesma 13. domobranske pukovnije"
- tekst Ivica Sečen, glazba Vlado Kolarić, pjeva Zdravko Vidak, aranžman Ratko Pogačić, snimljena u "Oktava digital" studiju Jurice Grosingera 13.11.1993.
"Slunjska bojna"
- tekst i glazba: Ivan Matanić i Nikola Bogut, napisana u studenom 1992., snimljena u studiju "Art of Nois" u prosincu 1992. pjevao ju Nikola Lapić, a izdata na kazeti "Slunj u srcu" 20.prosinca 1993.
"Volfova balada"
- riječi: Damir Plavetić, Romano Pletikosić i Željko Čorak – Volf, glazba: Ratko Pogačić i Vlado Kolarić, uvodni tekst govori Vlado Škrtić, a pjeva Zdravko Vidak, snimio Jurica Grosinger u "Art studiju", u ožujku 1992. Trebala je biti, tako je zamišljena – kao koračnica, ali je poslije smrti Željka Čorka pretvorena u baladu, prema riječima pokojnog Antuna Kraljevića, jedna od ljepših domoljubnih pjesama nastalih u tom ranom razdoblju.
"Domovino moja mila"
- tekst i glazba Ivica Mateša, aranžman Jurica Grosinger, izvode je "Karlovački bećari", solista Ivica Mateša, snimljena u studiju Jurice Grosingera i prvi puta javno predstavljena karlovačkoj publici na promotivnom koncertu u Domu HV "Zrinski" 23.03.1993.
"Ranjenom gradu"
- tekst: Željko Goršić, glazba Dalibor Paulik, nastala u studenom 1991., vokalni solista Željko Goršić, snimljena i na audio kaseti.
Kako je na svim bojišnicama bila slična situacija, došlo se do zamisli o prezentiranju tih skladbi. Ideja je došla od pripadnika Dočasničke škole u Jastrebarskom. Žele da to stvaralaštvo nađe svoju publiku na cijelom prostoru Hrvatske. Smatraju da sva Zborna područja moraju biti zastupljena. Traže da im se pošalju snimke s imenima autora i izvođača, pisani tekst i note. Uzimaju si za pravo da odabranim pjesmama dorade aranžman i onda će takova izvedba biti predstavljena žiriju i publici na festivalu.
Karlovačko Zborno područje šalje na natječaj tri pjesme: himnu "Stodeseta", "Pjesmu 13. domobranske pukovnije" i "Pjesmu 137. brigade". I sve su ušle u završnu večer. Nitko sretniji. Biti nazočan na Prvom festivalu domoljubnih pjesama već je samo po sebi događaj za pamćenje. I bili smo tamo.
Pjesmu "Stodeseta" pjevaju Zdravko Vidak, Tomica Jambrošić i Nebojša Stanišić. Prati ih vokalna grupa u sastavu: Vlado Kolarić, Vlado Pogačić, Tomica Šašo, Darko Lukač i Ivica Sečen. Pjesma dobiva glasove publike i osvaja brončani "Pleter". Voditelji festivala su Jadranka Kosor i Zvonko Varošanac.
Ista grupa prati i Zdravka Vidaka dok izvodi "Pjesmu 13. domobranske pukovnije". Himnu 137. brigade pjeva Antun Cindrić – Cida.
Na povratku izvođači nagrađene pjesme "Pleter" predaju zapovjedniku Zbornog područja generalu Miljenku Crncu.
Ne smijemo umanjiti vrijednost nastupa i na "Pleteru" u Jastrebarskom 1996. Boje našeg Zbornog područja branio je Tomica Jambrošić, autor teksta i glazbe s pjesmom "Volim svijet".
Ne znam da li sam ikada poslije rata čuo nabrojene skladbe na radiostanicama našeg područja, osim "Stodesete". Žalosno!
Umjetnički dodatak
Nakon jedne inspekcije na radnom mjestu (1994. godine) visokorangirani časnik iz Zagreba predbacio mi je da sam lokalpatriota. Ili čovjek nije znao što riječ znači, ili me je htio uvrijediti. Bio je iziritiran mojim stavom prema ministrici kulture i traženjem da Vojna bašta bude predana gradu na korištenje. Nešto slično doživio sam i 2010. kada je u Karlovcu – 27. svibnja - održan koncert – retrospektiva dotadanjih festivala domoljubnih pjesama. Karlovčani na njima nisu osvajali prve nagrade, ali su trebali dobiti priliku i jednom od pjesama pozdraviti svoju publiku. Ne može se doći u goste i ignorirati domaćina. Ili, možda može.