Napisala Morana Rožman
A sve je tako jednostavno počelo... negdje oko 1891. godine kada je paviljon napravljen kao izložbeni uzorak za Gospodarsku izložbu u Zagrebu. Od tada sve postaje kompliciranije i zamršenije. Ali to je čar života jednog paviljona.
Karlovac je tada imao samo nešto više od 10 tisuća stanovnika i Društvo za poljepšavanje grada. Danas ima 60 tisuća stanovnika... i premalo ljudi spremnih na žrtvovanje kolotečine i hrabre pothvate. Osnovni cilj Društva bio je uljepšanje grada sadnjom nasada, a prvi projekt sadnja drvoreda pored Velike kavane. To je bio početak nove gospodarske grane - turizma. Jedan od njezinih članova bio je Engelbert Hajek, prvi stručni gradski vrtlar, koji kupuje paviljon nakon Gospodarske izložbe i smješta ga na sadašnju lokaciju. Nekoliko godina kasnije, vlasnik paviljona postaje Wilhelm Friedrich Katzler, dotadašnji glavni vrtlar dvorca Lužnica pokraj Zaprešića.
Uredbom Carske i Kraljevske Vojne uprave u Karlovcu iz 1897. g. određen je položaj smještanja paviljona " na zemljište koje se nalazi južno od ceste pored bivših Riječkih vrata ". Građevna dozvola iz 1898. g. potpisana od gradskog načelnika Josipa Vrbanića, navodi "da se pavillon imade izvesti prema nacrtu i ukusno da se imade podići u ugovarajućih u jakosti zidovih, te da prostor slieve i desne strane pavillona imade biti providjen ogradom tik do pavillona". Upravo je Josip Vrbanić kao gradonačelnik ostavio najupečatljiviji trag u povijesti Karlovca jer je imao hrabrosti za projekte koji su bili daleko ispred njegovog vremena.
Sam naziv paviljon dolazi od francuske riječi "pavillon" što u doslovnom prijevodu znači ljetnikovac, ali se u parkovnoj arhitekturi odnosi na drvene sjenice i otvorene poligonalne paviljone, česti ukras parkova 19. stoljeća koji je služio za okupljanje prolaznika. Mali je Katzlerov paviljon kao nestvarna kućica iz bajke, sav ispunjen cvijećem, okupljao slučajne šetače Promenade, rosen-kavalire u odabiranju cvijeća za svoje dame i putnike namjernike. Poslužio je kao izložbeni prostor poznatom hrvatskom slikaru iz tzv "Münchenskog kruga", Oskaru Hermanu, za promociju slike Koranski slap.
Danas paviljon pamti sve patnje grada, slatke ljubavne tajne i skrivene političke intrige iz doba dok su braća Seljan istraživala nepoznate svjetove, Albert Einstein otkrio teoriju relativnosti, braća Wright prvi put letjela avionom, a Nautilus plovio dubinama mora. Preživio je Austro-Ugarsku monarhiju, Kraljevinu SHS, Nezavisnu Državu Hrvatsku i sve Jugoslavije. Preživio je i nasilno preseljenje 1955. g. na lokaciju kod Karlovačke banke, kotrljajući se na hoblicama.
Stajao je skoro pola stoljeća u sjeni velike zgrade banke, u dvorištu pokrajnjih kuća i uspješno poslovao do 80-ih godina dvadesetog stoljeća. Lavina nedaća strovaljena na leđa Slavice Katzler, bila je prevelik teret čak i za "čeličnu lady", pa se paviljon polako gasio. Dolaskom novog rata, još jednog u nizu, paviljon je pretrpio velika oštećenja. Kroz probušene roletne ušla bi katkad zalutala zraka sunca obasjavši talog prašine na starom pultu, i to je bilo sve od uzbudljivog života sve do 2002. g. kada je započeta restauracija tog malog bisera parkovne arhitekture.
Ministarstva, institucije, odjeli i poglavarstva, pojmovi su koji obično bude u nama asocijaciju na hramove u kojima stoluju neki imaginarni banovi, polubogovi, ministri i poglavnici. Nedodirljivi. Ipak, naše je iskustvo razbilo te slike kad smo pokucavši na vrata tih hramova u njima otkrili i neke - anđele! U stvari, vrlo konkretne i dodirljive ljude, u pravom smislu te riječi koja označava pripadnike rase koja obitava na planeti Zemlji, bića s razvijenim centrom za razmišljanje, mogućnosti stvaranja osjećaja i znanjem koje budi želju za otkrivanjem novih spoznaja. Velika zahvala njima. Oni znaju zašto.
Između svake stavke kronologije restauracije treba dodati kilometre prokrčenih i savladanih staza kroz čudnovati svijet birokracije, sate i godine utrošenog vremena svih aktera priče, nekoliko kilograma papira ispisanog zbog raznih razloga, nebrojeno tona dobre volje i čeličnih živaca te pregršt kalorija utrošenih na energiju potrebnu za trčanje od starta do cilja s preponama.
Ponovno postavljanje paviljona na njegovu izvornu lokaciju, realizirano je nakon tri godine truda. Paviljon je svečano otvoren 13. srpnja 2005. g. na rođendan grada Karlovca i na godišnjicu smrti Ljubice Šmuk koja je bila najomiljenija prodavačica cvijeća u paviljonu, u periodu prije Drugog svjetskog rata.
Današnje doba i situacija u gradu, kombinacija je utjecaja koje je teško i zamisliti, a dolazili su sa svih strana - od pojedinaca koji su altruistički i nesebično podizali Karlovac iznad etikete provincijalizma, do pojedinaca s maskom ljubavi prema gradu s najbitnijom stavkom u životu da pomognu materijalno sami sebi. Tako je bilo prije, tako je i sada. Kako na Nebu, tako i na Zemlji. Tragove su ostavili i svi ratovi ovih stoljeća, mnogobrojne promjene strukture stanovništva i ostali faktori za filozofsku raspravu na tu temu. Ali je činjenica da je grad tu gdje jest zahvaljujući ljudima koji su nesebično, bez skrivenih primisli ulagali svoju ljubav, vrijeme, maštu i znanje u ostvarenje vizija, kao i zahvaljujući negativcima koji su cijeli taj film učinili napetim trilerom i zbog toga je svako ostvarenje vizije napretka grada postalo još veće zadovoljstvo.
Dvadesetiprvo stoljeće krenulo je nemilosrdno. Postalo je teško prihvatljivo da postoji i nešto što se ne uklapa u prepoznatljivu šablonu temeljenu na prihodima i rashodima. Paviljon Katzler nudi pogled kroz prozor na jedan dio temelja povijesti u kojoj se rađao Grad, pogled na ljepotu grada neprimjećen u strci s vremenom i novcima. Unutar svojih nekoliko malih kvadrata krije uspomene na magle i poplave, na prepoznatljiva lica karlovačkih ulica i događaje zbog kojih su Karlovčani ostali Karlovčani. Vrijednost je to nemjerljiva materijalističkim metrom. Duša grada krije se u starim temeljima i zidovima, i bilo gdje da odemo, volimo se vratiti na mjesto gdje smo osjetili ono nešto.
I za kraj: "Kraljevi i velmože dolaze, odlaze, i ne ostavljaju ništa osim kipova u pustinji, dok nekoliko mladih ljudi, igrajući se, mijenja način na koji postoji svijet."