Posljednji ispraćaj mons. Marijana Radanovića

Posljednjem ispraćaju mons. Marijana Radanovića prisustvovalo je mnoštvo vjernika i građana kako iz Karlovca, tako i iz drugih dijelova Hrvatske.

Svetu misu u Nacionalnom svetištu Sv. Josipa na Dubovcu predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. 
Kardinal Bozanić kazao je između ostaloga kako je monsinjor Marijan Radanović svojim svećenićkim služenjem zadužio ovo svetište, župu i cijeli Karlovac, te kako je više od pola stoljeća bio tu među nama, u molitvama, radostima, teškoćama…
-Svojim nesebičnim služenjem jačao je zajedništvo i solidarnost, bio je svjetlo ljudima, ne štedeći napore da vjernicima pokaže put prema Kristu. Koristeći bogom dane organizacijske sposobnosti i nesebično ulažući napore, posvetio je sve svoje snage pastoralnom služenju u ovome gradu. Svojim je župljanima bio oličenje svetog čovjeka koji vlastitim primjerom promiče skromnost, milosrđe i samozatajnost, naglasio je između ostalog kardinal Bozanić.

Velečasni Marijan bio je dubovački župnik gotovo 60 godina kad odlazi u mirovinu. Spominjanje monsinjora Marijana ne može proći bez spominjanja crkve Svetog Josipa sagrađene 1974. godine.

Rođen u Severinu kraj Bjelovara 1921. g., zaređen 1945., mladi svećenik Marijan Radanović 1955. dolazi u Karlovac. Isprva je smješten u skučenom tavanskom prostoru starog župnog dvora jer je komunistička vlast uselila u njega Partijsku školu a iselila dotadašnjeg župnika. Onda se dogodio požar u Riječkoj ulici (preko puta „Uniona“) pa su i ti stanari bili „privremeno“ smješteni u stari župni dvor. Za župnika više nije bilo mjesta. Administriranje župom preuzeli su franjevci crkve Sv. Trojice. Malo po malo, osvojivši skučeni tavanski prostor, svećenik Marijan osvaja cijeli stari župni dvor, župni ured smješta u prizemlje, dovodi časne sestre i ustrojava normalan rad župe. Nakon poslijeratnog perioda konsolidacije i obnove župnih aktivnosti „velečasni Marijan“ (tako ga zovu Dubovčaki), uz pomoć svojih župljana, odlučio je na mjestu nekadašnjeg ribnjaka a potom zapuštene bare izgraditi novu crkvu. Crkva „Ranjenog Isusa“ uz Lujzinsku cestu bila je premalena, a crkva Majke Božje Snježne, na obronku dubovačkog brijega, starijim je osobama teško dostupna, naročito zimi. Tako taj „sveti čovjek“ izuzetne energije i organizacijskih sposobnosti, koji nesebično služi svojim župljanima, bolesnima i nemoćnima započinje mukotrpnu borbu sa komunističkim režimom za odobrenje lokacije i građevne dozvole. Gradska vlast 1966. odobrava lokaciju, a 1968. daje građevinsku dozvolu. Borba se dalje nastavlja za osiguranje sredstava, uglavnom najvećim dijelom prikupljenih od samih dubovačkih župljana. Ipak kamen temeljac postavljen je 1968. a nova crkva posvećena 1974. Zvonik je izgrađen 1975. a tri zvona postavljena 1980. Crkva i novi župni dvor (1978.) sagrađeni su prema projektu Josipe Šponar iz Frankfurta , a gradnju je izvelo poduzeće „Tempo“ i „Tehničar“. Bila je to jedina nova crkva izgrađena u Karlovcu poslije Drugog svjetskog rata koja je postepeno uređena i umjetninama: friz Križnog puta Daniela Butale i skulpturama Ante Starčevića. Biskupska konferencija je crkvu Sv. Josipa 1987. godine proglasila Nacionalnim svetištem sv. Josipa Crkve u Hrvata. 

Svakako valja naglasiti da je crkva sagrađena uglavnom novčanim doprinosima samih dubovačkih župljana i da je bila u to vrijeme jedina nova crkva sagrađena u Karlovcu nakon Drugog svjetskog rata.Temelje te crkve blagoslovio je 14. srpnja 1968. tada pomoćni biskup Franjo Kuharić, a 15. rujna 1974. godine ju je posvetio kardinal Franjo Šeper. Biskupska konferencija je 1987. donijela odluku da crkvu Sv. Josipa proglasi Nacionalnim svetištem svetog Josipa Crkve u Hrvata.

Izgradnja crkve u razdoblju kada ovakve gradnje nisu bile poželjne dokaz je dubovačke solidarnosti, građanske oporbe režimu, ali i izvjesne tolerancije i „povoljnih vjetrova“ koji su 1960-ih godina postojali. I nezaobilazno još jedne, po Dubovac sretne okolnosti, a to je da je za župnika imao poduzetnog i neumornog Marijana Radanovića.

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.