Na fotografiji vidimo južni dio Haulikove ulice koji je prema planu iz 1859. nosio ime „Magazinska“ ulica. U sjevernom dijelu zvala se Kasserngasse zbog Brentano vojarne, a kasnije i „Pivarska“ zbog barokne pivovare na broju 2 i Podnerove „Stare pivane“. Bila je to vrlo živahna ulica i zbog zgrade „Grad Zagreb“, koja je od 1846. pa sve do izgradnje „Zorin - doma“ 1892. jedina kulturna ustanova u gradu. Na život ulice utjecala je i blizina sajmišta na prostoru između Dječačke škole i Rakovačkog potoka. Događalo se da bi čitavu ulicu zapremala parkirana kola, moglo se pročitati u „Karlovačkom glasniku“: „u Haulikovoj ulici svakog petka imade 10 do 20 kola s konjima, gdje baš u petak mnogo djece polazi u glazbenu školu (u zgradu „Grad Zagreb“ op.)….pa bi se mogla kakva nesreća dogoditi…i čemu da pošteni stanari trpe onaj smrad koji otuda nastaje.“ Ova je ulica godinama bila polazna točka pokladnog korza.
Prva kuća lijevo je uglovnica Klaićeva – Haulikova 7, za koju je povjesničarka Đurđica Cvitanović napisala da se sastoji od dvije spojene kuće, starijoj i mlađoj, koje su građene u razmaku od osamdesetak godina i „sastavljene u sklop izvanredne ljepote i vrijednosti.“ Zatvaraju zajedničko dvorište sa drvenim trijemovima, nad kojima „ganjčec“ spaja obje kuće sa dvorišnim krilima i zajedničkim stubištem u dvorištu. „U tom je sastavu starija uska drvena kuća, sa zabatom uskim dvije osi, po konstrukciji iz 17. st. Pregrađivana je i obnovljena 1728. godine, ima sve prostorije koje su sadržavale tradicionalne zabatne kuće, sa malim svođenim prostorom kamina.“ U kasnijim adaptacijama nestao je ulaz u kuću u sredini bočnog pročelja i hodnik u prizemlju. Na fotografiji se ne vidi „kasnobarokni dovratnik stiješnjenog košarastog luka“ iznad ulaza u vežu, jer vidimo samo dio pročelja koje gleda u Haulikovu.
Iz popisa kućevlasnika 1902. g. (R. Radovinović, „Stari Karlovac ulice kuće ljudi“) saznajemo da je u kući bila gostiona Marije Horvatinčić, upisana na adresi Generalska ulica broj 15.
Dokaz da su Horvatinčići bili vlasnici gostionice je i spis broj 13 u kojem stoji da : Janko Horvatinčić gostioničar „K zlatnom janjetu“ moli dozvolu za održavanje balovah tečajem ovogodišnjih pokladah:
Indorsat: Molitelju se dozvola za deržanje balovah tečajem ovogodišnjih pokladah u načelu time podjeljuje, da imade svaku pojedinu plesnu zabavu prie slavnom poglavarstvu prijaviti, i u smislu propisa vis. c. kr. herv. slav. predsiedničtva namiestničtvenoga od 15. listopada 858. dopustnicu dignuti uz unapredno položenje opriedieljene za drugi razred dopustnine od 2 for a. v. za svaku pojedinu plesovnu zabavu, i dotičnih za ovopoglavarstvenog povierenika i momka od redarstvene straže pripadajućih dnevnicah. Zajedno se za sve u gostioni „K zlatnom janjetu“ plesne zabave poglavarstvenim povierenikom imenuje ovogradski pisar gosp Velimir Pašvanski. 4 / I. 860.
Gosp Velimiru Pašvanskom gradskom pisaru: Nalazim Vas ovime imenovati povierenikom za sve balove i plesne zabave, koje će se tečajem ovih pokladah deržati u gostioni „K zlatnom janjetu“, očekujući da ćete oko sužderžanja reda valjano nastojati. 4 / I. 859 Medunić (greška u navedenoj godini !!, b. f.), (potpisao pisar: Budačić; Državni arhiv u Karlovcu: Gradsko poglavarstvo Karlovac, godina 1855. – 1860., Opći spisi, kutija 197 (1860. g. Nr. 1 – 230)
Kuću poznatu kao „Jerinićeva“, neposredno poslije I. svjetskog rata kupuje Gjuro Jerinić iz Petrovaradina i u njoj, u dijelu koji pročeljem gleda u Klaićevu ulicu, vodi gostionu.
Godine 1916. Gjuro Jerinić uređuje odvodnju vode u podrumu (broj dok. 5880 / 16.), a 1919. mijenja prozore, vrata i krovno pokrivalo (6292 / 19.) prema nacrtu ing. Branka Petrovića, ovl. gradskog inžinira. (Podaci iz Gradjevnog ureda Drž. arhiva u Klc).
Nasljeđuje ga sin Nikola koji nastavlja gostioničarsku tradiciju pod imenom gostionica „Kordun“.
Nikola Jerinić je umro rano, gostionica je nacionalizirana, ali je sinu Đorđu (Đoksi), koji je ostao živjeti sa majkom Katicom, vraćena postkomunističkom denacionalizacijom.
U prizemlju kuće živio je bračni par Bračić sa troje djece. Na katu iznad nekadašnje gostione „Kordun“ i Bajinog frizerskog salona još žive sin Tihomir i kćer Višnja. (Damir Gornik)
Druga po redu, kuća s brojem 9, prema popisu kućevlasnika pripadala je Mravinac Matiji i Ani, a 1950. g. Štefi Stankerić, prije nje obitelji Grivičić. Kad je kuća srušena, dignut je zid i velika željezna vrata. Tu je navodno izvjesni Bukva imao mehaničarku radionu.
Slijedi Haulikova 11, prizemna uglovnica na k. č. 166 nastala spajanjem starije kuće sa starom prizemnom zabatnom kućom na uglu prema Šimunićevoj ulici. Starija kuća sagrađena je u prvoj polovini 19. st. na dijelu vrtne čestice koja je 1770. pripadala obitelji Tompić. Kuće su spojene dvorišnim krilom, a unutrašnje dvorište zatvara zidana kapija prema Haulikovoj ulici. Godine 1855. zemljište s kućom pripadalo je Dragutinu Hirnačiću. Zatim su 1905. vlasnici Nikola i Josip Preč, slijedi 1908. Luka Resovac, a od 1918. Ferdinand i Ana Machnik. Kuću 1922. kupuju Teodor i Josipa Kohn a od njih 1938. Petar Ilibašić. Od 1953. u vlasništvu je obitelji Trpčić (Marija, Ivan i Janko) a nakon nacionalizacije 1960. vlasnici se mijenjaju: 1963. - Ljuban Bijelić; 1965. - Benedikt Biličić; 1971. - Marica Vrbanić.
Kuća je uglavnom zapamćena kao Ilibašićeva jer je u njoj bio prvi neslužbeni disco klub „Adamo“, u dijelu gdje je na fotografiji istaknut natpis „Krčma“. Prema svjedočenju g. Damira Gornika, u stanu iznad kluba živio je popularni trgovac Benko sa suprugom i dva sina. Vodio je trgovinu u uglovnici Kukuljevićeva 1 – Radićeva.
Posljednja kuća u nizu je Šimunićeva 23. Ona ima svoju zasebnu priču na KAfotki.
Pripremila i napisala Biserka Fabac