Hauptfeldova kuća - Prešernova ulica

Na fotografiji je jednokatnica s mansardom, Prešernova 17., na k. č. 244,  sagrađena oko 1740. godine.  Prema povjesničarki umjetnosti gospođi Đurđici Cvitanović zgrada je izvorno ranobarokna kurija kojoj je prigrađeno kraće gospodarsko krilo, a proširena je za uski hodnik duž začelja svođen češkim svodovima. Izgled na fotografiji dobila je 1874. kad je adaptirana za školu, dograđeno joj stubište i dobila je mansardu. Viša djevojačka škola se 1893. seli u Domobransku ulicu, a kuću u tada Školskoj ulici br. 194, 1895. godine kupuje tiskar i novinski nakladnik Dragutin Hauptfeld. On u prizemlje kuće seli svoju tiskaru.
U knjizi D. Hauptfelda „Knjigo – tiskara i tvornica kaučuk – štampilja (1897.) stoji pribilježeno: „Utemeljeno godine 1887.“ Te je godine Gradsko poglavarstvo izdalo Dragutinu Hauptfeldu obrtnu iskaznicu za tiskarski zanat. (dokument br. 3926 / 1887. vlasništvo obitelji Hauptfeld). Prema obiteljskim dokumentima  D. Hauptfeld  se rodio 1855. u Varaždinu, i tamo kod svog rođaka Josipa Platzera izučio grafičko umijeće. (dokument  vlasništvo  obitelji Hauptfeld,  Lehrzeugnis, Varaždin 10. svibnja 1874.) U  Zagrebu je radio u tiskari „Narodne novine“ gdje je bio i prvi slagar Šenoina romana „Kletva“. Kasnije je bio poslovođa u Albrechtovoj tiskari, također u Zagrebu, a odatle preselio u Karlovac. Ovdje je 1887. osnovao tiskaru a 1889. preuzeo od Prettnera tiskanje „Svjetla“ u kome (br. 23 i 24 / 1889.) oglašava svoju tiskaru smještenu u Tijesnoj br. 10 (danas Tijesna 1). Tiskara se kasnije nalazila u  kući Strossmayerov trg  2, danas broj 1. Osim „Svjetla“ tiskao je i Lopašićevog „Glasnošu“ (1905. – 1910.) i izdavao „Karlovački glasnik“ (1899. – 1903.), glasilo koje se bavilo komunalnim i socijalnim pitanjima. 
U „Svjetlu“ 5. ožujka 1899. nalazi se slijedeća Hauptfeldova  objava: „Knjigo – tiskara  i prva hrvatska tvornica kaučuk – štampilja u Karlovcu: „Preuzima sve u knjigo – tiskarsku struku zasjecajuće poslove naročito: štampanje knjiga, brošura, cjenika, trgovačkih računa…..Sve tiskanice za obćinske i druge urede, KAUČUK ŠTAMPILJE počam od 1 – 5 for. Za liepu izradbu kao što i trajnost jamči se.“ 
Tiskara preseljena u Prešernovu ulicu radila je sve do 12. I. 1948. kad je nacionalizirana. (Rješenje Prezidijuma Sabora NRH, br. 1710 / 1947., dokument vlasništvo obitelji Hauptfeld). U Hauptfeldovoj tiskari tiskan je veliki broj novina do I. svj. rata. Knjige tiskane u njegovoj tiskari pribilježene su u oglasima i  noticama karlovačkih novina i kalendara. Kalendar „Nada“ za 1899. g. donosi popis knjiga u nakladi Saganove knjižare, tiskanih u Hauptfeldovoj tiskari. Pretežno su to djela karlovačkih autora: Vjekoslava Čopa, Stjepana Širole, Dušana Lopašića ( Janka Mišćine) i drugih, ili njihovi prijevodi stranih pisaca. Dragutin Hauptfeld  je umro 1921. godine. Njegova tiskara izučila je mnoge karlovačke grafičare. Imao je desetero djece, svi su bili glazbeno talentirani i važni članovi pjevačkog društva "Zora". Najstarija kćerka Draga Hauptfeld (1881. – 1952.) bila je operna  pjevačica i pedagoška radnica. Tiskarski posao nakon očeve smrti sve do nacionalizacije vodi kćer Zlata. Jedini dokument koji sam našla u Državnom arhivu (Gradjevni odjel) je broj 17512 od 30. rujna 1931. a odnosi se na „gradjevnu dozvolu za izvedenje  kućnog kanalskog priključka na gradsku kanalizaciju“, a kao vlasnica kuće navodi se Zlata Hauptfeld (1883. – 1962.). (Dio informacija o tiskari i vlasniku iz članka „Karlovačke knjižare“, M. Vrbetić) 
Na drugom katu kuće 1900. g. živio je slikar Dragutin Inkiostri Medenjak, sa suprugom i sinom. Bio je izraziti ornamentalist u duhu "art nouveaua" ili secesije, koja je u to vrijeme doživljavala svoj vrhunac. Dekorativno je oslikao zidove "Zorin doma", osvježio i proširio Hudecovu sliku na zastoru pozornice, oslikao kavanu "K gradu Rieci", kavanu "Secession", Pureblovu "Veliku kavanu" i dr... Danas tih slika više nema, nestale su u kasnijim preuređenjima. 
Lijevo od Hauptfeldove kuće vidi se tipična uska zabatna kuća sagrađena u prvoj polovini 18. st., Prešernova 13, na k. č. 246, odmah iza velike gasice. Raspored prostorija i hodnik dužinom bočnog zida isti je kao i kod broja 5 i 7. Prema Karlovačkom Leksikonu u njoj je stanovao knjigoveža Prettner;  godine 1902. kuća Rastović a  1931. za vlasnika Iliju Mandića gradjevno poduzetništvo Ivan Marinello izvodi kućni kanalski priključak na gradsku kanalizaciju. (Biserka Fabac)

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.